Dolazak Antikrista - Prvi Hram, Drugi Hram, ili Treći Hram?

Željela bih se ovdje izjasniti, a što sam propustila učiniti na samom početku ovoga bloga, kako je pitanje Salomonova hrama preopširno i preduboko da bih ovdje imala ikakve pretenzije na ''znanstvene istine''. No to ne znači ni da je riječ o pukim pričama, ''naracijama'', kako bi nas htjeli uvjeriti postmoderni ''dekonstrukcionisti''. Nekakva povijesna istina uvijek je realno i faktički postojala, unatoč tome što sada i vazda ona može imati bezboj ''tumačenja''.

 Dužna sam stoga iznijeti jasno tezu ovoga bloga, o tome kako držim da ''Salomonov hram'', onako kako je njegov postanak i njegova gradnja opisana u Starome zavjetu kojim danas i ovdje službeno raspolažemo, nikada nije bio izgrađen niti na mjestu današnjeg Jeruzalema, niti uopće igdje u današnjem Izraelu, na teritoriju poznatom kao pokrajina Palestina.

Jednako tako, nisu ''postojali'' niti izraelski ili judejski ''kraljevi'' koji se redaju na tom teritoriju nakon ''Salomonove'' smrti i raskola na Sjeverno i Južno ''Kraljevstvo''- i za starozavjetne opise kojih je već odavno dokazano da su sročeni po uzoru na ''kraljeve'' srednovjekovne Europe. Postojali su, dakako, plemenski ili klanski starješine, poglavari, poglavice, i posve je plauzibilno da su se tijekom stoljeća, dva ili tri sukobljavali oko vjersko-teritorijalnih pitanja, ugrubo rečeno, sjeverna plemena koja su još sačuvala drevnu - uvjetno -''politeističku''- vjeru Otaca, te južna, Juda i Benjamin, navodno, koji su po uzoru na faraonski Egipat željeli provesti korisnu ideju ''jedan narod, jedna vjera, jedno carstvo (kraljevstvo)''. Pa i ''Salomon'' je, na kraju krajeva, bio oženjen s faraonovom kćerkom  - posve nesmetano i usporedno s onom mitskom ergelom žena, kakva bi poslije mogla biti uzorom za svakog poštenog otomanskog sultana - i posve neovisno o jaucima i vapajima o Egiptu kao ''zemlji ropstva''.

Moje je osobno mišljenje, prema svemu što sam dosad proučila, da su Izraelci nakon što prisilnog što dragovoljnog preseljenja u Babilon (Nabukodonosor, VI. st. pr. Kr.) - a koje se patetično i opet naziva ''ropstvom'' iako je bila riječ o posve uspješnoj integraciji izraelskog (judejskog) stanovništva u babilonsko društvo - imali prilike tada, a i u ranijim dijasporama, vidjeti ili čuti za izgradnju nekog drugog velebnog hrama, bilo u PERZIJI - tada zaratustrijanskoj, da izbjegnemo mnogobrojne finese - bilo u HIPERBOREJI - a to je mogla značiti područje Armenije i dalje na sjever.

Perzepolis - gradnja Perzepolisa odvija se otprilike oko 520. g. pr. Kr.,
u isto vrijeme kada i ''babilonsko ropstvo'' (foto Orijentalni institut Chicago). 

Opći nedostatak obrazovanja o iranskoj (arya) i osobito o armenskoj kulturnoj baštini priječi me u ovom trenutku da točnije lociram mjesto pravog ''Salomonova hrama'', no kako sam sigurna da se tome nisam prva dosjetila, prednosti interneta zacijelo će me vrlo uskoro navesti na pravi trag.

Ipak, posve realnu naznaku toga da su Judejci na zamisao ''hrama'' kao čvrste točke državnog ustrojstva (za razliku od pustinjsko-nomadskog 'šatora od sastanka') došli upravo u vrijeme boravka u Babilonu, pruža nam knjiga proroka Ezekijela.
Za Ezekijela, recimo,  'znamo',  da je svoj životni vijek proveo u babilonskom Tel Avivu, po  kojemu je ovaj današnji Tel Aviv i dobio ime. On je tamo imao mnoge, za kasniji razvoj judaizma preznačajne mistične vizije, među kojima je prva ''Merkabah'' vizija Jahvine 'kočije'' odnosno trona-mobilnog prijestolja Jahvina koje pokreću-voze-nose-lete četiri anđeoska bića svako sa po četiri krila i četiri lica - lava, bika, orla i čovjeka - koji su dakako poslije prešli i u kršćansku apostolsku simboliku, a stariji su i od apostola i od Ezekijela.

Ezekijelova vizija Božjih kola- sličica s interneta

No, nas više zanima ovdje vizija opisana od poglavlja 40. nadalje, a to je vizija hrama , odnosno ''Doma Božjega''. Taj Ezekijelov hram, odnosno vizija hrama, opisan je jednako potanko kao i prethodna dva objekta sakralne arhitekture navedena u židovskim knjigama, Šator, za koji je Mojsije primio model-nacrt u numinoznoj objavi ( u oblaku) izravno od Boga, te famozni ''Salomonov hram'' koji je negdje na svijetu gradio ''sin udovice'' Hiram. No, ovaj Ezekijelov hram od svih je najfantastičniji: izvana malen kao kakva maketa, a što se dublje ulazi unutra prostori postaju sve većim i većim da bi na koncu dosegnu, u metaforičkom smislu,  makrokozmičke razmjere. U tome je, nesumnjivo, sadržana i ezoterična poruka o tome kako je makrokozmos sadržan u mikrokozmosu, i td.

Stepenice u Perzepolisu-podzemni sustav tunela.

Ezekijelova vizija hrama u svakom slučaju ima inicijacijsku vrijednost, pa možemo ovdje samo pretpostavljati kako su babilonski misterijski kultovi u tehničkom smislu sadržavali efekt malenog ulaza u inicijacijska predvorja - podzemna ili ne, odnosno u obliku prirodnih ili sazdanih ''spilja'' - iza čega slijede sve veće i veće ''dvorane''  dok se ne dođe do ''svetinje nad svetinjama'' - središnjeg mjesta oltara - mjesta uprisutnjenja ''slave Božje''.

''Oltar'' koji se pojavljuje u Ezekijelovoj viziji jest, međutim, drven, izrađen od drveta. To je začudna novost, zna li se da je taj hramski predmet morao biti u, navodno prethodnom, Salomonovom hramu, izrađen od kamenog bloka koji nije dotaknulo nikakvo metalno oruđe. Vizija drvenog oltara u Ezekijelovom hramu  stoljećima služi za najšarolikije judeokršćanske metafore o drvenom križu na koji je bio razapet Krist, a meni služi za smionu pretpostavku kako je možda i cijeli ''Ezekijelov hram'' koji je on ''vidio'' bio sazdan ( a ne sazidan, kako piše u pogl. 40) upravo iz drveta. No, - iz kojeg god materijala ta vizija bila, ona nipošto nije izgledala ni izdaleka onako kako ju danas crtaju revni judeokršćani, na primjer ovako:

Likovni prikaz  prije bi se moglo naći kod Maxa Eschera, u njegovim geometrijskim ''optičkim iluzijama'' gdje je unutrašnjost vanjska a vanjština unutrašnja..

Kako bilo, ono što zapravo želim ustvrditi je da je ''Ezekijelov hram'' zapravo bio ''Prvi hram'', iako neostvaren i samo u obliku vizije - Judejaca koji su tek u Babilonu izbliza omirisali  i upoznali funkcioniranje jednog svjetskog Imperija. Kada  je 40-ak godina poslije Mesija, Pomazanik Božji, KIR PERZIJSKI, (Izaija 44:28-45)  srušio babilonski Imperij i uspostavio Perzijski, Judejci su se mogli iz ''izgnanstva'' vratiti u Palestinu s carskim tefterom i dopuštenjem da (ponovno?) izgrade svoju bogomolju.

Kir Perzijski, Pomazanik Božji, s anđeoskim krilima.

Taj povratak opisan je, kako i treba, s mnogo pathosa u Knjigama Ezre i Nehemije. U Ezri je opisana gradnja - i to  od zemlje, od samih temelja - novoga Hrama (Ezra 3:10), a u Nehemiji detaljna rekonstrukcija gradskih zidina i fortifikacija, koje su nekim čudom u samo 70 godina ''ropstva'' propale kao da nitko tamo nije živio barem 700 godina. Taj povratak i ''obnovu'' koji padaju otprilike u prvu polovinu V. st. pr. Kr., smatra se općenito i službenim početkom CIONIZMA - moćne ideje o uspostavi jednog židovskog Imperija.

Za izgradnju Hrama koju vodi Zerubabel - a u etimologiju i značenje imena ne kanimo ovdje ulaziti - nisu dane nikakve posebne svete mjere ni proporcije, osim onih dimenzija koje im je najopćenitije dopustio Kir, šezdeset lakata širok, šezdeset dug, tri reda uvis od kamena i najgornji dio iz drveta - više kao neka korabljica od 30-ak metara, daleko od grandioznosti koji su potonji pisari i pismoznanci pripisali tobožnjem prethodnom Salamonovom hramu. Unatoč razigranoj mašti mnogo kasnijih cionističkih kršćana (pretežno protestantske pripadnosti), koji su sebi izgradnju toga, Ezrinog, PRVOG HRAMA, predočavali kao se grade piramide (na primjer, ovako):

-a za koji nema baš odviše majestoznih 3D rekonstrukcija, - stajao je tako skromno sljedećih cca 450 godina, dok ga nije uzeo nadograđivati  HEROD IDUMEJAC  (to znači, Edomac, potomak onog rutavog lovca Ezava koga je tako brilijantno preveslao nekoć davno Jakov, za zdjelu leće, tako da je Ezav ''ispao iz igre'' rodoslovlja što se tiče) - no, dakle, tek se jedan ''isključeni'' latio dati hramu sjaj i veličinu, nekoliko godina prije rođenja Isusa.

Dolazak  svog Mesije, kako je poznato, Židovi tek očekuju, i očekuju ga, posve ispravno , da se ustoliči u Drugom hramu, i koji će se možda čak nazvati ''Salomonov'', a koji se tek treba uskoro izgraditi.

O izgradnji židovskog (drugog) hrama u Jeruzalemu već se godinama pronose priče, kako je gradnja započela, nije započela, zida se tajno, još se ne zida, rušit će Al-Aksu, neće rušit - pa evo ovdje jedna zgodna nedavna poveznica koja se tiče naše teme:

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2015/03/19/uveliko-traje-i-kriju-ga-od-javnosti-zidanje-solomonovog-hrama-najavljuje-dolazak-antikrista-koji-ce-se-okruniti-u-jeruzalemu/